Na ovoj fotkici je malo ozbiljna, ali nema veze, presretni smo vidjeti je! To vam je naša bakica Zoka. Jedno vrijeme je bila čak među najstarijim stanovnicima našeg skloništa, a sad bakily uživa u svom domu. Tako smo sretni zbog nje! :)
Dobrica naša vesela, sa svima se slagala, čak je bila i "terapijski pas", tj. frendica našem uplašenom Capperu.
Znate, moram vam nešto priznati i nemojte zamjeriti što to kažem.. ;) Nekad nam neki psi u skloništu postanu toliko dragi i toliko naši da nam malko malko malkice bude žao kad su udomljeni.. :) Jer više nisu naši.. :/ A ljudi smo, šta ćeš :P Ali brzo to stavimo na stranu i budemo do neba sretni zbog njih! :) A takva iskustva nas obogaćuju, jer svi oni zauvijek ostanu naši, dio naše velike azilske obitelji.
I sretni smo što su nam se životni putevi isprepleli..
Draga Zoka, ti nam lijepo uživaj u svom novom životu, budi zdrava, sretna i voljena i uveseljavaj svoje ljude kako samo ti znaš!