Apona u svom domu

Naš predragi i premili zeko :D 

.. (tak ju zovem jer nema rep a ima velike uši :) ). Naša Apona.
Tako nježna i mila, nikako nije bila sretna u skloništu. Samo je željela mir, čak je strgala vrata i otišla čekati pred karantenu da bude unutra.. Pametnica naša. Došla nam je iz romskog naselja, i na svu sreću nije dugo morala čekati svoju priliku. Brzo je otišla u svoj dom. Sretna je i ona i svi oko nje. :) I divno je vidjeti osmijeh na njenom licu i uheka podigunta visoko gore :)

Budi nam sretna i voljena i uživaj u novom životu, draga Apona!