Tysonova priča 2016-10-17T10:22:04+00:00

Tyson je belgijski ovčar star deset godina. Sada živi u Njemačkoj sa svojom prijateljicom starom 8 godina. Kad ih pogledate na fotografiji, rekli biste pa oni su kao brat i sestra, ovdje oduvijek. No Tysonova priča nije bila tako sretna od početka.

Prije pet godina, njegovi su ga se dotadašnji ljudski prijatelji zasitili i odlučili napustiti ga. Imao je tek toliko sreće da ga nisu izbacili na ulicu ili ga ostavili vezanog za drvo u šumi kao što to već ljudi rade nego su ga dovezli u čakovečko sklonište za napuštene životinje Prijatelji. U njemu je proveo dugih pet godina. Iako po duši dobar i miran pas, u Taysonovim očima se sve više i više gasila iskra nade i života da će i njega netko izabrati u skloništu kraj svih tih mlađih i zgodnijih pasa. Nije se žalio, bio je sretan i s malo pažnje i češkanja po leđima što je jako volio, a svoje je dane provodio s malom Šiškom, svojom prijateljicom.

No, napori volontera udruge da Tysonu nađu dom nisu prestajali. Znali su da negdje sigurno postoji netko tko će ga voljeti i s kim će u miru provesti svoje posljednje dane, pod suncem, mjesecom, zvijezdama i na zelenoj travi koju je tolio volio.

Tysona je silno zavoljela i voditeljica njemačke udruge za zaštitu životinja Tierwald gospođa Kathi Krebs koja čakovečkom skloništu za napuštene životinje već više godina jako puno pomaže i zavjetovala se u sebi da će mu pronaći novi dom.

Tako je i bilo i ovog je proljeća Tyson otputovao u svoj novi dom. Svima nam je bilo teško jer smo voljeli tu iznimnu pseću dušu, tu hrabrost da izdrži, taj mir kojim je zračio, te oči koje su u sebi vješto skrivale svu bol i tugu psećeg života. Ali znali smo da ide provesti svoju starost na dostojanstven način. Kad je došao trenutak opraštanja, kad je došao trenutak Tysonovog puta u novi život, on je bio toliko sretan, ona ugašena iskra u njegovim očima se upalila silnim sjajem, veselo je mahao repom i nećete vjerovati, Tyson se smijao. Znao je da ne ide u šetnju do obližnjeg parka ili kod veterinara, znao je da više nitko neće stati ispred njegovog boksa u skloništu i reći: "On je prestar, njega bi trebalo eutanizirati.", što bi ponovo i ponovo rastužilo volontere koji su brinuli o njemu i koji se svim silama (dosad uspješno) trude da eutanazije u skloništu nema i da svaki pas i maca imaju mogućnost kad tad dobiti svoj dom, svoje mjesto pod suncem.

Svaki je život vrijedan življenja i svako živo biće, bilo ono ljudsko ili ne-ljudsko ima jednako pravo na život do prirodnog kraja svojih dana.

I tako smo stisnutog srca, sa suzama u očima, ispraćali svojeg prijatelja a opet sretni u dubini duše što je još jedno napušteno biće našlo svoj novi dom. I dobili novi podstrek da istrajemo u svojem aktivizmu protiv napuštanja životinja sve dok i posljednje sklonište za životinje ne bude prazno, a ljudska svijest toliko razvijena da shvati da su životinje osjećajna i svjesna bića koja kao i ljudi osjećaju tugu, bol, patnju, radost, veselje i sreću u mnogim životnim trenucima.

Samo s tom spoznajom ovaj svijet ima šanse postati mjesto na kojem više neće biti patnje niti za jedno živo biće.

Hvala ti Tysone na svemu što si s nama dijelio i budi sretan.

Više fotografija pronađite na sljedećem linku.